Prikaz knjige Acta Med Hist Adriat 2018; 16(2);335-338 Book Review
Marijeta Rajković Iveta i Vladimir Iveta
Oni koji noću ustaju iz groba: vampiri od lokalnih priča do popularne kulture
Zagreb: Srednja Europa, 2017., 210 str.; Literatura i izvori (272, uključujući popise književnih radova, stripova, propisa i mrežnih stranica); Popis
slikovnih priloga (25)
Vampiri su zahvalna tema: pi- sati o njima, dakako s distance tzv.
objektivnoga znanstvenog pristupa, znači osigurati čitanost, a nerijetko i provokativnost. Problem je što je – možda upravo zbog svoje „zahval- nosti“ – ta tema podosta „istrošena“
i nije više lako pronaći nešto što bi se moglo nazvati novim pristupom, a kamoli novim izvorima. Djelo Oni koji noću ustaju iz groba: vampiri od lokalnih priča do popularne kulture, autora Marijete Rajković Iveta i Vladimira Ivete, djelomično je ipak uspjelo u takvoj ambiciji.
Riječ je ponajprije o ozbiljnoj et- nografskoj studiji utemeljenoj na dvjema cjelinama – prezentaciji podataka prikupljenih iz upitnica Etnološkog atlasa koji se u drugoj polovici 20. sto- ljeća pripremao za područje bivše Jugoslavije i prikazu prisutnosti vampira i vampirskih tema u popularnoj kulturi i umjetnosti – književnosti, filmu, stripu, digitalnim medijima (čak i aplikacijama za smartfone) i sl.
335
Činjenica da autori uzimaju tekst (priču, tj. kazivanje) kao predmet anali- ze bez osvrtanja na njegovu istinitost i realnu utemeljenost, čini djelo imunim na opasnost od skrivene beletrizacije kojoj je inače izložen svaki historiograf- ski pothvat. Autore, u ovom slučaju, zanima više jezik vampirskih zapisa kao metajezik opisa nevjere, moralno dvojbenih spolnih odnosa, otmice mlade, političkih osuda i progona, objašnjenja prirodnih i medicinskih fenomena. Iz takva pristupa izranja zaključak da za praznovjernost nije uopće problematič- na koegzistencija mistične spiritualnosti (metamorfoze, kretanja kroz zidove itd.) i materijalističkih/fizikalističkih elemenata (probadanje srca, spaljivanje tijela), baš kao što ni čudne i nerealne perspektive nisu predstavljale problem za neuke naivne slikare.
Jednako je zanimljivo i praćenje pojedinih elemenata modernog pop-kul- turnog kulta vampira koji imaju (npr. isisavanje krvi) odnosno nemaju (npr.
preobrazba u šišmiša) uporišta u pučkoj predaji, kao i ispravno zamjećivanje inače podcijenjenog i zanemarenog „potencijala“ vampira kao žrtve, žrtve- nog jarca, čak metafore klasne borbe.
Ispravno je uočen, ali na žalost ne i dalje slijeđen, trag kulta vampira iz istočne i jugoistočne Europe prema Zapadu: širenje kulta u režiji austrijskih vojnih liječnika i putopisaca, koje se doista može dovesti u vezu s povlače- njem granica Turske, zapravo je tek deskriptivni početak, otkrivanje pro- blema koje bi moralo voditi prema promišljanju i istraživanju putova ranijih migracija prema tim područjima i od njih, kako bi se ustanovilo odakle po- tječu vjerovanja u vampire, koliko se oslanjaju na vlaške balkanske zasade, a koliko na kulturu došljaka na Balkan (Vlasi-Morlaci svakako ne mogu biti jedinim „krivcima“, s obzirom na raširenost kulta u Moravskoj i drugim, sjevernijim krajevima Europe). Jednako bi zanimljivo i značajno bilo pratiti i lingvističke transformacije (inače komplementarne migracijama) nazivlja za vampira. Nešto malo autori zadiru u to pitanje kada pomnije analiziraju glog kao klasičan apotropej (str. 84.: šteta što nisu isto pokušali i s drugim parafernalijama – češnjakom1 itd.) ili vampira proglašavaju „srpskim vukod- lakom“. Razlika kultova vukodlaka prema vampiru, međutim, svakako je složenija od komentirane na str. 107.–108: moguće je i da su kultovi vukod- laka, dakle masovnohisteričnoga srednjovjekovnog likantropa, i vampira 17. – 18. stoljeća doživjeli fuziju,odnosno transformaciju nalik onoj koju je
1 Premda visokospekulativna, teorija o saskim rudarskim doseljenicima na Balkan, kao no- siteljima genskog defekta i posljedično oboljelima od porfirije, nudi, cum grano salis, podo- sta objašnjenja vampirskih simbola i karakteristika. Na žalost, autori ne odaju da poznaju tu teoriju.
336
vjerojatno doživio kult vještica i kult vampira, odnosno fenomen njihovih progona. (Autori u bilješci broj 436 spominju kao uporište za slično mišlje- nje članak Karen Lambrecht iz 1994., ali ne i, začuđujuće, istu stariju ideju Gábora Klaniczayja.2) Autori, na žalost, na popisu literature nemaju članak Irene Benyovsky o vampirima u dubrovačkim selima 18. stoljeća,3 koji daje izvrstan uvid u diverzifikaciju i kombinaciju kultova vampira i vukodlaka.
Istina je što autori kažu – da nemaju prostora da navedu sve opisane sluča- je vampirizma u našim krajevima – ipak je velika šteta da, osim Pašmana, Pelješca, Lastova i drugih slučajeva kojima se bave, nisu uzeli u obzir još neke opise koji bi njihovoj prezentaciji dali dodatne argumente i snagu. Osim studije Benyovske, tu je i slučaj vampirice iz istarskog Peroja, koji opisuje J.
W. Valvasor u Slavi vojvodine Kranjske, kao i slučaj oskvrnuća grobova u kor- čulanskom selu Žrnovo 1748., kada su mletačke vlasti provele istragu optu- žujući dvanaestak seljana da su se, „prema krivom vjerovanju, nadali da će pronaći vampire“.4 Kad autori spominju Juru Granda iz Kringe, ne spominju i kasnije verzije o Juri kao klesaru koji se, zapravo, usprotivio „pravu prve (bračne) noći“ feudalnoga gospodara pa je zato smaknut. Napokon, u djelu Ivetâ ne spominje se ni opatijski slučaj iz 1881., zanimljiv kako zbog sudje- lovanja predstavnika lokalnih vlasti (člana općinskoga poglavarstva, podu- zetnika Paskvala Jačića) i imenovanog „vampira“ Ivana Varljena, tako i zbog sudskog procesa koji je uslijedio u Pazinu, a i činjenice da se incident dogodio u vrijeme turističkih početaka.5 Kad govorimo o propustima popisa literatu- re, spomenimo i nedostajuću zbirku „vampirskih priča“ koju je uredio Frank Festa,6 kao i zbornik studija o vampirizmu u Habsburškoj Monarhiji koju su uredili C. Augustynowicz i U. Reber.7
2 Cf. Gábor Klaniczay, „Decline of Witches and Rise of Vampires in 18th Century Habsburg Monarchy”, Ethnologia Europaea 17 (1987): 165-180.
3 Irena Benyovsky, „Vampiri u dubrovačkim selima 18. stoljeća“, Otium 4, br. 1-2 (1996):
118–130.
4 Lovorka Čoralić, Željko Dugac i Sani Sardelić, „Vampiri u korčulanskom selu Žrnovo.
Tragom jednog arhivskog spisa iz XVIII. stoljeća“, Acta medico-historica Adriatica 9, br. 1 (2011): 33-46.
5 Vidi više u: Giacinto Lászy, Fiume: tra storia e leggenda – cronache fiumane d’altri tempi (Rijeka: EDIT/Naklada Benja, 1996), 188; Amir Muzur, Liburnijski mikrokozam: studije, osvrti, afekti (Opatija/Rijeka: Katedra Čakavskog sabora Opatija/Izdavački centar Rijeka, 2003), 110-111.
6 Frank Festa, ur., Denn das Blut ist Leben: Geschichten der Vampire (Leipzig: Festa Verlag, 2007).
7 Christoph Augustynowicz i Ursula Reber, ur., Vampirismus und magia posthuma im Diskurs der Habsburgermonarchie (Wien/Berlin: Lit Verlag, 2011).
337
Uzmemo li sve u obzir, djelo o vampirima Marijete Rajković Iveta i Vladimira Ivete svakako možemo smatrati vrlo vrijednim prinosom, premda takva tema uvijek mora težiti još obuhvatnijem i potpunijem pristupu.
Amir Muzur
338
